Na konferenciji “Budućnost građevinskog sektora” glavna tema bila je obnova Zagreba nakon potresa
Zagreb će zauvijek pamtiti potres iz ožujka i ostat će zapisan u povijesnim knjigama grada, ali pitanje koje svi postavljaju, a na koje se rijetki usude dati odgovor je – kada će se obnoviti centar grada, tko će to platiti i koliko?
Na konferenciji su sudjelovali razni istaknuti političari i stručnjaci s visokih pozicija koji su među glavnima za donošenje odluka o obnovi te su pokušali zajedno doći do odgovora koje svi s nestrpljenjem očekuju.
Zakon koji se čeka predugo, čime se složio i sam državni tajnik u ministarstvu graditeljstva Željko Uhlir, trebao bi dati sve smjernice za pokretanje obnove. Taj Zakon se prema riječima gospodina Uhlira mogao donijeti i prije 2-3 mjeseca, međutim mnoge strane su se uplele i započelo je otezanje koje se definitivno trebalo izbjeći.
Dok se Zakon ne donese, prava obnova grada ne može niti započeti, što znači da je najraniji rok u kojem se može očekivati donošenje istog, rujan-listopad, ako ne i kraj godine.
Panel diskusija “Otkud 80 milijardi kuna za obnovu grada Zagreba”
Je li je 42 mlrd. kuna dovoljno za obnovu?
Kako biste bolje razumijeli obim radova potrebnih da se zgrade dovedu u funkcionalno stanje navest ćemo neke od brojki.
Čak 300 zgrada javne namjene potrebno je obnoviti, a kada k tome još pridodamo stambene i objekte druge namjene, dolazimo do nevjerojatne sume od preko 20 milijuna kvadrata koje zahtijevaju određenu razinu sanacije. Objekti sa žutim i crvenim oznakama čine oko 25% od te brojke, odnosno oko 5 milijuna kvadrata ili točnije 1039 ima crvenu oznaku i potpuno su neupotrebljive, a žutom (privremeno neuporabljive) je označeno 4889 objekata.
Mnoge od tih objekata nije isplativo obnavljati i u nekim slučajevima bi njihovo rušenje te gradnja replike bila duplo jeftinija opcija od obnove.
Inicijalne procjene kažu da će se za obnovu potrošiti minimalno 42 milijarde kuna (5,5mlrd €) što je gotovo 10% državnog BDP-a. Taj ogromni iznos vrlo vjerojatno će u konačnici biti još i veći. Određena predviđanja naših i europskih stručnjaka kažu da se s cifrom može doći i do 86 milijardi kuna što je ukupni godišnji prihod od turizma bio do ove godine.
Kako i s kojima novcima to odraditi?
Nakon što su se napravile određene kalkulacije o mogućem ukupnom trošku, došlo se do činjenice da država te novce nema. Zbog trenutne, i još veće nadolazeće krize, teško je za očekivati da će se novci od nekuda stvoriti.
Turizam trpi ogromne gubitke, industrija nam je na sramotno niskom nivou i jedini spas nalazi se u Europi. Određene iznose su već uspjeli dogovoriti, ali dobar dio potrebnog novca doći će kroz kreditiranje Europske banke.
Zamišljena su 3 modela financiranja obnove objekata u privatnom vlasništvu:
1. Vlasnici nekretnina sami obnavljaju o svom trošku i eventualno dobiju povrat za određene radove
2. Vlasnici prodaju/zamjene nekretninu s državom ili gradom te dobiju zamjensku nekretninu na drugoj lokaciji
3. Vlasnici prodaju nekretninu nekom drugom
Koji god model koristili, država i grad će prvo krenuti s obnavljanjem javnih ustanova od značaja za stanovništvo. Prioriteti su bolnice, vatrogasne postaje, policijske postaje, a tek nakon toga stambene i druge građevine, dok kulturni objekti dolaze na samom kraju te liste.
Kada ćemo šetati sigurnim Zagrebom?
Ambiciozna predviđanja kažu kako će se obnova odraditi unutar 5-10 godina. To je nažalost nerealno za očekivati. Period od 10 godina je gotovo pa siguran, a po nekima bi se moglo odužiti i na 20 godina.
Uzmemo li u obzir da top 10 najvećih građevinskih tvrtki u visokogradnji godišnje uprihodi 5 milijardi kuna, a nama je potrebno minimalno 42 milijarde kuna radova, dolazimo do računice da bi bilo potrebno 8 godina intenzivnog, neprestanog rada u kojima bi tih 10 tvrtki radilo isključivo obnovu Zagreba i tek tada bi u tom roku završili osnovne potrebne radove.
Taj scenarij pokazuje nam u kojem stanju je naša građevina i da je realno za očekivati obnovu koja će trajati duže od 10 godina.
2030-e ćemo vidjeti tko je bio u pravu.